Ante Gluščević, načelnik Metkovića

• rodjenje https://familysearch.org/pal:/MM9.3.1/TH-1961-28336-2863-43?cc=2040...
• 1.brak https://familysearch.org/pal:/MM9.3.1/TH-1971-28350-4235-66?cc=2040...
• rodjenje sina Ivana https://familysearch.org/pal:/MM9.3.1/TH-1971-28350-4311-5?cc=20400...
• rodjenje kceri Mare Lile https://familysearch.org/pal:/MM9.3.1/TH-1971-28350-3514-66?cc=2040...
• brak sa Mandom Dominikovic https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-L99F-MQCY?i=235&wc...
• smrt https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QSQ-G99F-MHJ4?i=405&wc...

TRADICIJA DUGA DVA STOLJEĆA U METKOVIĆU

Krajem Velikog tjedna, kao paraliturgijsko uprizorenje, odigrava se u metkovskoj župnoj crkvi svetog Ilije istodobno s crkvenim obredima, predstava "Žudija", koja je proteklih 150 godina duboko ukorijenjena u korizmene običaje i duše ljudi u ovome gradu. Sve one koji se u te dane zateknu u Metkoviću zasigurno će iznenaditi mnoštvo vjernika koji sudjeluju u crkvenim pobožnostima i obredima vezanima uz Kristovu muku i smrt.

Grad na Neretvi je od pamtivijeka na poseban način iskazivao ljubav prema ovim obredima koji počinju na Cvjetnicu i traju do noći uskrsnog bdjenja.

Prema kazivanjima starijih Metkovaca, Žudije je u grad donio Ante Gluščević pedesetih godina prošlog stoljeća. On je kao mladić boravio u Loretu u Italiji gdje je učio za svećenika, ali se zbog lošega zdravlja morao vratiti u Metković.

- Ne zna se pouzdano kada su prvi put nastupile Žudije, pretpostavlja se da je to moglo biti oko 1857. godine - kažu nam Josip Petrov i Stipe Pipinić, glavni organizatori ovog jedinstvenog spektakla koji se iz Metkovića proširio po ostalim dalmatinskim mjestima.

Žudijsku družbu danas u Metkoviću čini devetnaest odraslih Žudija koji su raspoređeni u tri skupine, ali svi se oni razlikuju po ulogama u obredu, odjeći i opremi.

- Svoje sudjelovanje u korizmenim obredima Žudije počinju na Veliki četvrtak, pred kraj mise Večere Gospodnje, kada čvrstim vojničkim korakom ustupaju u crkvu. Okupljeni vjernici njihov nastup dočekuju s velikim ushićenjem. Nakon završetka pobožnosti dio naroda ostaje u crkvi, pjeva se Gospin plač i bdije u tišini i sabranosti, iščekujući gestemansku uru dok se Žudije izmjenjuju na straži kod Kristova groba.

Na Veliki petak, pak, prvi dio ceremonije obavlja se u crkvi pjevanjem Muke i čašćenjem križa. U sumrak počinje procesija gradskim ulicama u kojoj sudjeluju tisuće vjernika iz Metkovića i okolnih dalmatinskih i hercegovačkih mjesta. Središnja figura procesije je Šimun, koji odjeven u crninu, bos i pogrbljen hrabro nosi križ težak četrdesetak kilograma.

Kako se postaje Šimun? Jednostavno se prijavi Josipu ili Stipi koji to dogovorno odluče. Prednost se daje potrebnijoj osobi, primjerice, ako je bolest u kući ili ako taj čeka duže vrijeme, jer zna se dogoditi da se na ulogu Šimuna čeka i po četiri ili pet godina.